22.6 C
Zagreb
Utorak, 25 lipnja, 2024

Gingivitis ili upala zubnog mesa kod mačaka

Gingivitis je jedna od najčešćih stomatoloških bolesti kod mačaka. Može utjecati na jedan ili nekoliko zuba odjednom, kao i uzrokovati opasnije patologije poput stomatitisa i parodontoze. Zbog toga bolesnog ljubimca treba pokazati veterinaru odmah nakon pojave prvih simptoma bolesti.

ŠTO JE GINGIVITIS I ZAŠTO JE OPASAN?

Ova patologija je upala desni, odnosno sluznice koja pokriva dio gornje i donje čeljusti u području vrata zuba. Mjesto upale razlikuje ga od stomatitisa koji ima slične simptome. Stomatitis zahvaća upalom sluznicu u cijeloj usnoj šupljini, odnosno osim zubnog mesa zahvaća jezik, usne i prostor ispod jezika.

Osim stomatitisa postoje još 3 patologije koje se mogu maskirati kao gingivitis:

  • Gingivostomatitis koji se manifestira kombinacijom simptoma stomatitisa i gingivitisa;
  • Eozinofilni granulom, popraćen stvaranjem pojedinačnih ili višestrukih ulkusa na sluznicama;
  • Gingivalna hiperplazija. To je bolest pretjeranog patološkog stvaranje tkiva desni oko zuba kada je većina površine zuba obrasta jarko ružičastom otečenom sluznicom.
Gingivostomatitis
Gingivostomatitis se može razviti u kronični oblik koji je izuzetno teško liječiti.

Zdrave desni imaju ravnomjernu svijetloružičastu boju. S razvojem upale unutar ne samo površinskih, već i dubljih struktura, pojavljuju se sljedeće komplikacije:

  • parodontitis i parodontoza;
  • gastrointestinalni poremećaji, uključujući začepljenje crijeva, što je povezano s nedostatkom hranjivih tvari zbog slabog apetita;
  • prijelomi čeljusti;
  • akutna intoksikacija otpadnim produktima patogenih mikroorganizama;
  • sepse, odnosno trovanja krvi.

Sluznice usne šupljine opskrbljene su s više žila. U prisutnosti infekcije, patogen brzo ulazi u krvotok i širi se cijelim tijelom.

U nedostatku pravodobnog liječenja, životinja može ostati potpuno bez zuba i čak umrijeti. Obično je upalni proces popraćen izraženim simptomima, pa ga je prilično teško ne primijetiti.

UZROCI BOLESTI DESNI

Najčešći uzrok upale sluznice je zubni kamenac. Plak se formira od stvrdnutih čestica hrane i postupno prodire u desni, ljušteći meka tkiva i povećavajući krhkost zuba.

Zubni kamenac

Ostali uzroci gingivitisa uključuju:

  • pogrešna prehrana (konzumacija samo meke ili samo čvrste hrane);
  • mijenjanje mliječnih zuba, što povećava osjetljivost na infekcije;
  • nepravilan zagriz zuba;
  • sistemske bolesti koje uzrokuju duboke funkcionalne poremećaje;
  • infekcije i helmintoze, popraćene nedostatkom vitamina;
  • terapije zračenjem, što negativno utječe na opće stanje tkiva;
  • autoimune bolesti;
  • alergije, često komplicirane sekundarnim infekcijama;
  • traume usne šupljine;
  • nedostatak vitamina C i retinola.

Rizična skupina uključuje starije životinje. Kao posljedica starenja kvaliteta zubi im se pogoršava, a imunitet osjetno slabi.

VRSTE PATOLOGIJE

Prilikom klasifikaciji patologije uzima se u obzir mjesto nastanka upale, klinička slika i oblik manifestacije. Na temelju ovih čimbenika razlikuju se sljedeće vrste patologije:

  1. Lokalizirana i opsežna. Prvi tip karakterizira lokalizirano mjesto upale, a drugi tip podrazumijeva opsežan upalni proces koji zahvaća sva meka tkiva.
  2. Akutna i kronična. Kod akutnog gingivitisa simptomi su jako izraženi, a stanje životinje brzo se pogoršava. Kod kroničnog oblika patologije simptomi mogu biti prilično blagi što sprječavaju pravovremenu dijagnozu, a zbog povremenih remisija, vlasnici često ne obraćaju dužnu pažnju na nastali problem.
  3. Serozna (kataralna) i hipertrofična. U prvom slučaju glavni uzroci su posljedica fizikalnih čimbenika ili infekcije slabo patogenim mikroorganizmima, a u drugom su unutarnji čimbenici (gastrointestinalne bolesti, autoimuni poremećaji i sl).
juvenilni gingivitis
Juvenilni gingivitis

Gingivitis kod životinja do 1,5 godine naziva se juvenilni.

Obično se javlja ubrzo nakon nicanje korijenskih zuba.

Moguće komplikacije uključuju čireve na sluznici usta, grkljana i jednjaka. Glavni razlog za njihovu pojavu je prisutnost kalciviroze. Ovaj oblik bolesti naziva se limfocitno-plazmocitni.

GLAVNI SIMPTOMI

Prvi simptomi bolesti su promjena ponašanja. Kućni ljubimac gubi uobičajenu aktivnost i postaje razdražljiv. Mačka povremeno dolazi hrani ali odbije jesti a u slučaju kad pokušava progutati hranu, glasa se ili sikće od boli. Nemogućnost normalne prehrane brzo utječe na njen izgled. Životinja brzo postaje mršava, a njezina dlaka gubi svoj sjaj.

Kod kroničnog oblika bolesti  moguće je povremeno poboljšanje stanja, nakon čega slijedi recidiv. Kako se patologija razvija, dodaju se novi simptomi:

  • crvenilo i oticanje sluznice;
  • porast temperature;
  • neprestana salivacija prošarana krvlju i/ili pjenom;
  • povećanje limfnih čvorova ispod čeljusti;
  • oštar miris truleži iz usta;
  • oštra bol i izbijanje gnoja nakon pritiska na natečene površine;
  • labavljenje zuba;
  • jaka žeđ;
  • tamnjenje zubne cakline i međuzubni prostor postaje plave boje;
  • stvaranje malih ulkusa na nepcu i drugim sluznicama.

Ako ste primijetili nešto od navedenog obavezno se obratite svom veterinaru. Točan uzrok bolesti može se utvrditi tek nakon sveobuhvatne dijagnoze.

gingivitis kod mačaka

Prilikom pružanja prve pomoći koristite izvarak kamilice i slabu otopinu sode bikarbona. Prvo sredstvo ima analgetski učinak, a drugi – protuupalni.

DIJAGNOSTIKA U VETERINARSKOJ KLINICI

Prisutnost patologije potvrđuje se na temelju simptoma i vizualnog pregleda. Pregledom usne šupljine utvrdit će se stanje zubi, sluznice i desni. Kvalificirani veterinar već nakon vizualnog pregleda može postaviti dijagnozu i odrediti da li se radi o gingivitisu ili stomatitisu.

Sve daljnje pretrage se koriste za utvrđivanje uzroka upale, stupnja oštećenja tkiva i oblika bolesti što uključuje:

  • rendgenski snimak, koji otkriva bilo kakvu štetu na tvrdim strukturama kostiju;
  • Schiller’s test, koji određuje ozbiljnost upale na temelju intenziteta bojenja zahvaćenih tkiva nakon primjene posebne otopine na njih;
  • biopsija;
  • serologija, koja identificira vrstu uzročnika infekcije.

Dodatno se rade klinički i biokemijski krvne pretrage. Uz njihovu pomoć se određuje opće stanje životinje i funkcionalnost unutarnjih organa.

mačji

LIJEČENJE GINGIVITISA KOD MAČAKA

Način liječenja gingivitisa kod mačaka ovise o težini patologije. Ako se zakasnilo sa dijagnozom i bolest je uznapredovala pribjegava se kirurškoj operaciji. Pod općom anestezijom zahvaćena tkiva se izrezuju i šivaju. Ako je potrebno uklanjaju se bolesne zube. Ako postoji gnoj unutar zubnih džepova, pribjegavaju se gingivektomiji, odnosno operaciji uklanjanja upaljenog ruba mekih tkiva.

Ako bolest ima blaži oblik onda liječenje je ograničeno na higijenske postupke i terapiju lijekovima. U tom slučaju, ljubimac se ne stavlja u stacionar i najčešće liječi se kod kuće uz posjećivanje veterinara radi kontrolnih pregleda ili primanje eventualne terapije ako vlasnik životinje ju ne može provoditi sam.

gingivitis

HIGIJENSKI POSTUPCI

Otkriveni kamenac i plak obično se uklanjaju ultrazvukom. Ovo je bezbolan, ali ipak neugodan zahvat i obično se izvodi u anesteziji. Na takav način smanjuje se stres kod životinje i olakšava se rad veterinara jer nagli trzaji mogu dovesti do ozljeda. Čišćenje traje od 20 do 60 minuta, ovisno o stupnju onečišćenja.

Osim neposrednog čišćenja zubi, tijekom ovog postupka veterinar može obaviti sljedeće radnje:

  • masiranje mekih tkiva zbog poboljšanje cirkulacije krvi i povećanje razine kisika u njima;
  • ubrizgati tekuće lijekove pod kožu pomoću elektroforeze;
  • selektivno uklanjanje oštećenih područja gingivalnih papila bez uništavanja epiderme pomoću elektrokoagulacije.

Prije nego što životinju stavljaju pod anesteziju, potrebno je joj napraviti krvnu sliku i ultrazvuk srca. To je neophodno kako bi se izbjegle komplikacije. Pola dana prije ove procedure preporuča se ne hraniti mačku i ne davati joj piti sat vremena.

lječenje gingivitisa kod mačaka

LIJEKOVI KOJE PROPISUJE VETERINAR

Svi lijekovi i njihova doza određuju se pojedinačno na temelju postavljene dijagnoze. Ovisno o uzroku bolesti, veterinar može propisati sljedeće lijekove:

  • antibiotici i lijekovi protiv parazita koji uništavaju uzročnika infekcije;
  • antiseptici za usnu šupljinu;
  • protuupalni lijekovi i lijekovi protiv bolova;
  • imunomodulatori koji povećavaju imunitet organizma ili imunosupresivi koji suzbijaju imunitet kod autoimunih poremećaja.

Dopuštena je uporaba tradicionalne medicine: stolisnika, hrastove kore, kamilice i kadulje pod uvjetom da ne izaziva alergiju kod životinje.

Tijekom razdoblja liječenja, zaglavljene komadiće hrane morat ćete svakodnevno uklanjati kako biste spriječili recidive. Za njihovo izvlačenje prikladna je posebna četkica koja se stavlja na prst ili dječja četkica za zube. Također, prije svake primjene lijekova važno je očistiti zube od naslaga blazinicom ili štapićem za uši umočenim u antiseptik.

Bolesnom ljubimcu potrebno je osigurati potpuni mir, zaštititi ga od izvora stresa i buke. Prehrana se privremeno zamjenjuje na visokoproteinsku mekanu hranu koja ne oštećuje sluznicu. Takva dijeta se mora pridržavati najmanje 3 mjeseca.

PREVENCIJA I ČIŠĆENJE ZUBA

Od svih gore navedenih uzroka bolesti jedino se starenje ne može spriječiti. Sa svim ostalim se može i treba boriti. Zbog toga morate slijediti sljedeće preporuke:

  1. Potrebno je posjećivati veterinara radi preventivnog pregleda barem jednom godišnje. Posebnu pozornost treba posvetiti ugroženim životinjama. Ako vaš ljubimac ima problema sa zubima, obavezno ga vodite na ultrazvučno čišćenje.
  2. Mačka mora imati uravnoteženu prehranu. Izbjegavajte davati mački samo jednu vrstu hrane. Hranite ju ne samo isključivo suhom hranom, već i mekom hranom kako biste spriječili ozljede i labavljenje sluznice.
  3. Razgovarajte sa svojim veterinarom o uputnosti uzimanja dodataka prehrani. O eventualnom nedostatku vitamina i minerala možete saznati uz pomoć nalaza krvi.
  4. Pravovremeno provodite dehelmintizaciju i cijepljenje protiv zaraznih bolesti što povećava imunitet i smanjuje vjerojatnost infekcije.
  5. Povremeno pogledajte u usta kućnog ljubimca i provjerite ima li u njima rana i drugih gore navedenih simptoma.

čišćenje mačjih zubiPosebnu pozornost treba posvetite čišćenju zuba.

Radite to barem 2 puta tjedno. Životinje previše ne vole ovaj postupak, zbog toga krenite odmah od djetinjstva i postupno povećavajte ukupno vrijeme čišćenja cakline do 2 minute. Prilikom izvođenja ove manipulacije vodite se sljedećim postupkom:

  • Istisnite malu količinu zubne paste ili gela na četkicu za zube.
  • Namjestite mačju glavu tako da bude pod kutom od 45°.
  • Nježno podignite usne bez otvaranja čeljusti.
  • Počnite čistiti od kutnjaka i krenite prema sjekutićima. Budite strpljivi i izbjegavajte slučajno ozljeđivanje sluznice.

Na kraju postupka svom ljubimcu svakako dajte poslasticu. Nije toliko strašno ako niste uspjeli očistiti unutrašnjost čeljusti. Karijes i druge patologije tamo se stvaraju izuzetno rijetko, budući da mačji jezik vrlo spretno uklanja od tamo sve suvišno.

Osim veterinarske paste za zube, nakupljene naslage dobro uklanjaju posebni sprejevi, igračke za žvakanje i tvrde poslastice.

ZAKLJUČAK

Bolesti desni kod mačaka česta su pojava koja se u početnim fazama može uspješno liječiti. Kako biste izbjegli komplikacije, redovito pratite stanje usne šupljine vašeg ljubimca i svakako potražite pomoć ako se pojave gore navedeni simptomi.

Ovaj članak je informativnog karaktera. Obratite se svom veterinaru!

Pratite nas i lajkajte 🙂
fb-share-icon

POPULARNI ČLANCI

Vezani članci