Opis

POVIJEST

Podrijetlo Sijamskih mačaka obavijeno je velom misterije. Jedino u čemu se većina felinologa slaže je da je domovina ovih ljepotica Tajland (prije Siam). Tajlandska nacionalna knjižnica Bangkoka čuva autentične rukopise drevnog Siama koji potiču iz 14.-17. stoljeća. Najpoznatiji rukopis zove se „Knjiga pjesama o mačkama“, u kojoj se prvi put susreću slike sijamskih mačaka.

U starom Siamu mačke su bile vlasništvo kralja te su ih pažljivo čuvali od stranaca u njegovoj palači. Imali su status kraljevskih mačaka, možda zato i toliko malo znamo o pravom podrijetlu sijamske mačke. Prave kraljevske mačke u Siamu imale su tamnu boju krzna i žute oči. Međutim, tijekom stoljeća pojavili su se sijamske mačke s prekrasnim plavim očima, svjetlijim krznom i sa tamnim pointom.

Sve do kraja XIX stoljeća, nitko izvan Siama nije vidio sijamske mačke. Pripadale su isključivo kraljevskoj obitelji i uživale su štovanje. Otmica mačke iz kraljevske palače, a još više iz zemlje, kažnjavala se smrću. Vjerovalo se da su sijamci bili vodiči duša plemića u drugi svijet nakon njihove smrti. Nakon sprovoda, mačka koja je sudjelovala u ceremoniji prešla bi iz kraljevske palače u hram, gdje je raskošno živjela i vodila bezbrižan život do kraja svog života. Rođaci pokojnika donosili su joj razne delicije, koje bi ona jela sa zlatnih tanjura. Spavale bi na luksuznim jastucima. Tajlanđani su vjerovali da mačke imaju posebnu moć i mogu posredovati za dušu pokojnika, dajući joj blagoslov, mir i sreću u zagrobnom životu.

Nijedna domaća mačka ne može se pohvaliti s toliko legendi i mitova, u donosu na one koji okružuju sijamsku mačku. Prema jednoj legendi muški majmun se zaljubio u lavicu. A iz te ljubavi se rodila sijamska mačka koja je posjedovala navike majmuna i hrabrost lava.

Sijamske mačke često se uspoređuju s majmunima jer kao i majmuni vrlo lako manipuliraju sa jednostavnim kukama, zasunima i kvakama. Sve to proizlazi iz neobične strukture mačjih šapa. Sijamske mačke imaju ne okrugle, nego ovalne jastučiće šapa, s dugim prstima, poput pijanista te ih vrlo vješto koriste.

Sijamske mačke pojavile su se u Europi tek u drugoj polovici 19. stoljeća nakon što je siamski vladar poslao nekoliko desetaka mačaka kao dar visokopozicioniranim osobama. 1884. godine engleski konzul donijeo je ovu nevjerojatnu životinju u London iz Bangkoka.

U Engleskoj su Sijamske mačke imale sjajan uspjeh i uistinu kraljevske povlastice. Ova pasmina postala je posebno popularna krajem 19. stoljeća, kada je kraljica Victoria, koja je imala strast prema sijamskim mačkama, posjetila prve izložbe.

Prvo pojavljivanje sijamske mačke na izložbi mačaka u Londonu evidentirano je 1872. god. Vlasnica sijamske mačke bila je izvjesna Dorothy Neville, očito prva uzgajivačica sijamskih mačaka u Velikoj Britaniji.

1901. godine organiziran je Britanski klub ljubitelja Sijamskih mačaka, a 1902. odobren je prvi standard.

Ubrzo su se Sijamske mačke pojavile u drugim zemljama Europe i SAD-u.

Prva poznata boja sijamskih mačaka je bila seal-point: bež krzno sa tamno smeđim oznakama na njuški, šapama i repu. Kasnije su se pojavile i bili priznate i druge boje sa pointom: lila, plava, čokoladna, crvena, krem, boja cimeta, fawn te sve ove boje u kornjačevini.

U 50-ima je usvojen novi standard Sijamske mačke prema kojem bi ova mačka trebala imati dugo tijelo, usku klinastu glavu, visoke noge i velike široko postavljene uši.

KARAKTER

Često se nailazi na mišljenje da su sijamske mačke psi u obliku mačke. Lako ih je trenirati i čini se da s užitkom uče nove trikove. Mogu dati šapu, donijeti male predmete vlasniku te izvršavati osnovne naredbe kojima se obično uče psi. Međutim vlasniku će trebati strpljenje i sposobnost da uspije u ovome.

Sijamske mačke su vrlo posvećenu svom vlasniku. One će ga slijediti svugdje, promatrajući sa male udaljenosti, ali ne dopuštajući sebi da uđu, primjerice, u tanjur svog vlasnika kada on jede. Ali istodobno, Sijamac može izvaditi kandže ili se glasati, pokazujući vlasniku da njezino mišljenje treba uzeti u obzir. Iz tog razloga, vjeruje se da sijamske mačke imaju težak karakter. U slučaju sukoba, one će napasti neprijatelja bez odlaganja, koristeći kandže i zube. Osim toga, vrlo su ljubomorne i ne slažu se dobro s drugim životinjama.

Ova pasmina treba imati dosta komunikacije sa svojim ukućanima. Stoga, ako je vlasnik prisiljen ostaviti mačku na cijeli dan samu, navečer će ona vrlo uporno zahtijevati pažnju. Riječ je o pričljivim mačkama karakterističnog glasa. Vlasnik mora biti spreman da Sijamac sigurno neće šutjeti.

Sijamske mačke imaju vrlo visoko mišljenje o sebi i ne podnose zanemarivanje. Iz tog razloga ih se ne preporučuje držati u obiteljima s malom djecom: sijamska mačka se vjerojatno neće igrati s njima, a još više neće dopustiti da je se vuče, stisne ili zgrabi za rep, brzo pokazujući tko je gazda u kući.

BRIGA

Dlaka sijamskih mačaka ne treba posebnu njegu i svakodnevno češljanje, iako im se sviđa ovaj postupak i oni rado dopuštaju vlasnicima da ih češljaju i maze.

Ono što stvarno zahtijeva povećanu pažnju vlasnika su uši i oči mačke. Treba ih redovito čistiti, a uz najmanji nagovještaj pojave upale ili obilnog iscjetka odmah se obratiti stručnjaku.

Sijamske mačke često imaju problema sa zubima. Stoga ih vlasnik ne bi trebao samo redovito pregledavati, već ih i čistiti posebnom četkom i pastom. Osim toga, mogu se koristiti posebne kosti za čišćenje zuba te gumene igračke koje bi mačka mogla žvakati.

UOBIČAJENE BOLESTI

Sijamska pasmina mačaka smatra se dugovječnom, s očekivanim životnim vijekom od prosječno 15 godina i više.

Međutim čak i uz to imaju niz karakterističnih bolesti, i to:

• vestibularna bolest;
• amiloidoza jetre;
• aortna stenoza;
• progresivna atrofija mrežnice

Jedna mačka ove pasmine živjela je 38 godina i ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda.