Opis
Maine Coon najveća je pasmina mačaka na svijetu. Tijelo je snažno, pravokutno, širokih prsa i masivne glave. Ove životinje završavaju svoj rast tek u 3–5 godina, iako ih se ne može nazvati pasminom koja najsporije odrasta. Prepoznatljiva značajka eksterijera su rese na ušima, koji podsjećaju na risa i ogroman pahuljasti “rakunasti” rep. Ženke su mnogo manje od mužjaka, ne samo u odrasloj dobi, već i pri rođenju. U prosjeku mužjaci su 25% veći od ženki. Krzno Maine Coon-a podložno je sezonskim promjenama, poput mnogih domorodačkih pasmina. Dlaka je ljeti manje gusta i kratka, dok se zimi pretvara u ogroman krzneni kaput.
POVIJEST
Preci Maine Coona bile su velike mačke koje su živjele u sjevernim državama SAD-a. Te su mačke bile prirodna populacija u tim mjestima, a njihovo pripitomljavanje i uzgoj započelo je prije više od 250 godina. “Maine coon” je s engleskog preveden kao “Meinski rakun” (rakun iz države Maine), pa se Maine Coon-a također nazivaju i Meinska rakunska mačka. Zbog sličnosti ovih životinja s rakunima, čak se pojavilo nekoliko legendi o njihovom podrijetlu. Netko je siguran da su preci Maine Coona bili obična domaća mačka i ženka rakuna od koje su naslijedile njihov veliki prugasti rep. Drugi tvrde da je Maine Coon nastao zbog parenja domaćih mačaka tabby boje sa sjevernoameričkim risom. Kao dokaz ove teorije navode se ušne resice Maine Coon-a. Međutim genetika lako razbija obje ove teorije – Maine Coon je prirodna populacija domaćih američkih mačaka. U početku su se te mačke koristile kao lovci štakora na farmama, ponekad su se čak uzimale i za brodove koji su često patili od invazije glodavaca.
KARAKTER
Važna karakteristika mačaka ove pasmine je neovisnost. Oni mogu držati ljude podalje od sebe, spriječiti ih da ih maze i općenito nametati svoju volju ukućanima.
Međutim u isto vrijeme ove mačke znaju biti vrlo dražesne prema maloj djeci i rado se igrati sa starijom djecom.
Maine Cooni su jako pametni i dobro pamte naredbe, poput pasa. Također hvataju intonacije i promjene u raspoloženju vlasnika, pokazujući pritom takt i razumijevanje koje su neuobičajene za životinje. Maine Coon neće tražiti komunikaciju niti zahtijevati pažnju ako vlasnik nije raspoložen.
Općenito, definicija “mačke koja sama šeta” u potpunosti je u skladu s prirodom ove pasmine. Iako se prema vlasnicima ponašaju prijateljski (koliko mačka može biti ljubazna), prema strancima postupaju s neprikrivenom sumnjom i hladnoćom.
BRIGA
Glavni problem mnogih vlasnika mačaka je organizacija posebnih mjesta na kojima njihovi ljubimci mogu oštriti kandže. Mačke često za ove svrhe koriste tapete, tapecirani namještaj ili druge predmete interijera – općenito, sve što se, prema vlasnicima, ne može upotrijebiti za ovu svrhu. Kod Maine Coon-a problem se ne povlači već prelazi u novu dimenziju. Mačke ove pasmine oštre svoje kandže ne u uspravnom položaju, kao obično, već u vodoravnom položaju. To jest, u ovom slučaju pate tepisi, prostirke i druge podne obloge.
Ove mačke vole vodu i uživaju u plivanju. Stoga s kupanjem, u pravilu, vlasnici nemaju problema.
Puno brige obično je povezano s njegom krzna Maine Coona – prilično je gusto i dugo. Međutim je takve strukture da ne treba ga češljati po nekoliko sati dnevno. Jednom-dva puta tjedno bit će dovoljno osim perioda linjanja kada je to poželjno raditi svakodnevno. Pored uobičajenog češlja, trebali biste kupiti i posebni češalj za paperje – mačke ove pasmine imaju vrlo gustu podlaku na koju treba obratiti pažnju.
NEDOSTACI i UOBIČAJENE BOLESTI
Iako su Maine Cooni poznati po svojim pozitivnim osobinama, kao što su inteligencija, dobrodušnost i ljubav prema djeci, postoje i neki nedostaci koji se moraju uzeti u obzir prije nego što se odlučite za ovu pasminu mačke.
Jedan od najuočljivijih nedostataka Maine Coona je njihova veličina. Iako to može biti prednost za neke vlasnike koji vole velike mačke, veličina može biti problematična u drugim aspektima. Na primjer, mnoge pasmine mačaka mogu biti hranjene na klasičan način uz uporabu malih zdjelica, dok će Maine Coon zbog svoje veličine trebati veće zdjele i više hrane. Također, veličina Maine Coona može biti izazov za ljude koji žive u malim stanovima ili kućama s ograničenim prostorom.
Kao što je već spomenuto, Maine Cooni imaju vrlo gustom i dugom dlakom, što zahtijeva redovito održavanje i češljanje. No, unatoč redovitom češljanju, ta gusta dlaka i dalje će se raspršiti po cijeloj kući. To može biti problem za vlasnike koji preferiraju čist i uredan dom. Dakle, ako ste alergični na dlaku mačaka ili ne volite stalno čistiti dlaku, razmislite dva puta prije nego što odaberete ovu pasminu mačke.
Kao i kod drugih pasmina mačaka, Maine Cooni su podložni određenim bolestima i zdravstvenim problemima. Neki od najčešćih zdravstvenih problema koji utječu na ovu pasminu mačaka su:
- HCM (hipertrofična kardiomiopatija) – genetski uvjet koji uzrokuje zadebljanje srčanog mišića i može dovesti do zatajenja srca i smrti.
- Displazija kuka – stanje u kojem se kugla kuka ne uklapa pravilno u zglob, što može dovesti do bolova u kuku i koljenu te gubitka funkcije kuka.
- Ataksija – stanje koje uzrokuje probleme s koordinacijom i ravnotežom. Ovo je genetski uvjet koji se može pojaviti u Maine Coonima.
- Polikistična bolest bubrega – stanje koje uzrokuje pojavu cista na bubrezima, što može dovesti do zatajenja bubrega i zatajenja bubrega.
Ostale uobičajene bolesti koje mogu utjecati na Maine Coon mačke uključuju:
- Problemi s pretilošću: Zbog svoje veličine, Maine Cooni su podložni pretilosti što može dovesti do drugih zdravstvenih problema poput dijabetesa, artritisa i srčanih bolesti.
- Dentalni problemi: Maine Coon mačke su podložne problemima s zubima i desni, stoga im je potrebno redovito održavanje zuba i usne šupljine kako bi se spriječile infekcije i zubni karijes.
- Problemi s probavom: Mačke ove pasmine mogu imati problema s probavom zbog svoje velike veličine, što može dovesti do začepljenja crijeva i drugih problema.
- Problemi s dišnim sustavom: Maine Cooni mogu patiti od respiratornih problema poput astme, posebno ako su izloženi iritantima poput dima cigareta ili prašine.
Kao i kod svih kućnih ljubimaca, važno je redovito voditi Maine Coone kod veterinara na preglede kako bi se otkrili zdravstveni problemi u ranom stadiju. Također je važno paziti na njihovu prehranu i održavati zdravu tjelesnu težinu kako bi se smanjio rizik od raznih bolesti.
PREPORUKE
Maine Cooni su sjajni lovci. Štoviše, oni znaju loviti ne samo ptice i glodavce, već i ribe. Stoga, ako ćete kupiti mačku ove pasmine, a u vašoj kući žive i mali ljubimci, s velikim stupnjem vjerojatnosti možemo reći da takvo susjedstvo neće završiti dobro. Iako se istodobno dobro slažu s drugim mačkama, pa čak i s psima. Štoviše, nije važno je li se druga životinja pojavila istovremeno (to jest, odrasli su zajedno) ili je uzeta kad Maine Coon već je bio potpuni vlasnik kuće.
Vrlo je važno da Maine Coon ima svoj teritorij – prostor u kojem se možete sakriti od pažnje ljudi i opustiti se. Pored toga, ovim mačkama je potrebno veliko područje za šetnju – ne vole mirno sjediti nego vole dugo hodati, igrati se i loviti.