Unutarnji paraziti kod mačaka

PROTOZOJSKI PARAZITI  (PROTOZOA ILI JEDNOSTANIČNI PARAZITI)

Obzirom da je protozoa jedan od najčešćih uzroka problema izazvanih parazitima kod mačaka, odlučili smo obraditi ovu temu malo detaljnije.

Protozoe su jednostanični paraziti. Prenose se, u pravilu, ubodom insekata koji se hrane krvlju, ili kada životinje konzumiraju hranu ili vodu kontaminiranu sporama parazita. Najčešće se razvijaju kod malih mačića i oslabljenih životinja (na primjer, onih koji su nedavno imali ozbiljnu bolest). Neke se vrste protozojskih parazita prenose i na ljude, pa kada se brinete o bolesnim kućnim ljubimcima, morate strogo poštivati ​​pravila osobne higijene i češće prati podove, koristeći dezinfekcijska sredstva, npr. Genox.

Koji simptomi upućuju na prisutnost protozojske infekcije i ukazuju da potražite pomoć od veterinara?

Naravno, to uvelike ovisi o specifičnoj vrsti bolesti, ali uvijek postoje opći obrasci kliničkih simptoma. Uvijek trebate biti na oprezu ako vaša mačka iznenada postane letargična, ima vodenast i “sluzav” proljev te povraća. Ako sve to dodatno prati potpuni nedostatak apetita i znakovi dehidracije, potrebno je se što prije obratiti veterinaru!

Najčešće patologije koje izazivaju protozojski paraziti:

  • giardijaza;
  • izosporoza;
  • kriptosporidioza;
  • toksoplazmoza;
  • amebijaza;
  • trihomonijaza

Giardijaza

Postoji oko 41 vrsta giardije, od kojih vrsta Giardia Felis parazitira samo na mačkama i ne prenosi se na ljude ili druge životinje.

Kod ljudi i kod primata bolest uzrokuje Giardia intestinalis (G. lamblia, G. duodenalis). Postoje studije koje ukazuju da se psi mogu zaraziti njima, ali psi imaju i svog parazita Giardia canis.

Giardije mogu imati dvije vrste postojanja: u obliku trofozoida i u obliku cista.giardija

Trofozoid je patogeni i invazivni oblik koji je sposoban za reprodukciju. Vrlo je osjetljiv na vanjske uvjete i stoga, kada se nađe u vanjskom okruženju, odmah ugine. Stoga Giardija ima i drugi oblik postojanja, a to su ciste. Ovaj privremeni oblik karakterizira zaštitna ljuska (mikroorganizam kao da se “zakukulji”), što ga čini otpornijim na štetne vanjske čimbenike.

Kada giardije prelaze iz tankog u debelo crijevo onda se od trofozioda pretvaraju u ciste i izlaze s izmetom.

Ciste giardije otporne su na ultraljubičasto zračenje, niske temperature, a i čak na niske koncentracije klora, ali odmah ginu prilikom prokuhavanja. Ciste vole vlagu, a isušivanje na zraku dovodi ih do potpunog uginuća u samo jedan dan. U tlu i vodi ciste giardije mogu živjeti čak i nekoliko mjeseci te služe za “transport” parazita na drugog domaćina.

Kako se prenosi giardijaza?

Giardijaza se prenosi preko kontaminirane vode ili hrane, kroz pranje i lizanje mačjih šapa nakon posjeta mačjeg WC-a (pješčanika), koji je koristila i bolesna životinja, također ciste možete donijeti doma na cipelama, a događa se da čak i obična voda iz slavine može postati izvorom infekcije.

Nakon što ciste parazita dospiju u organizam mačke, želučana kiselina slabi njihovu ljusku, a dalje u crijevu ciste se ponovno pretvaraju u trofozoide. Ovaj aktivni oblik pričvršćuje se na crijevnu stjenku i počinje se hraniti i razmnožavati dijeljenjem. Nakupljanjem dovoljnog broja parazita javljaju se klinički znakovi infekcije.

 Simptomi giardijaze kod mačaka

 Jedan od glavnih simptoma giardijaze je kronični proljev i povraćanje. Trofozoiti pričvršćivanjem na stjenku tankog crijeva ometaju apsorpciju hranjivih tvari, što dovodi do loše probave hrane, loše apsorpcije tekućine i hranjivih tvari. Osim toga, imunitet životinje aktivno reagira na strane organizme u crijevima, što dovodi do brzog odvajanja, smrti crijevnih stanica i povećane crijevne pokretljivosti, što može malog mačića dovesti čak i do zapetljaja crijeva. Nepotpuno probavljeni materijal ulazi u debelo iz tankog crijeva, zbog čega se u analizi fecesa može uočiti i visok sadržaj masti.

Stolica je vrlo odbojnog mirisa, može varirati od meke do vodenaste, blijedožućkaste ili sivo-zelenkaste nijanse, a ponekad sadrži krv ili sluz. Proljev može biti samo povremen.

Uz duži tijek bolesti, mačka može imati manjak vitamina, što dovodi do suhe kože i lomljive dlake.

Zbog trovanja tijela proizvodima izlučevina parazita, životinja može doživjeti različite vrste alergijskih reakcija. U nekim slučajevima dolazi do povraćanja i smanjenja ukupne aktivnosti.

Međutim, često životinje zaražene giardijazom ne pokazuju nikakve kliničke znakove, jer se njihov imunološki sustav može boriti protiv parazita i održavati normalan rad probavnog trakta. Otprilike 15-20% mačaka lutalica zaraženo je giardijazom, međutim, nemaju nikakve simptome i normalno žive s ovim parazitom.

Liječenje giardijaze

Giardijaza se liječi, ali se borba protiv nje mora provoditi pravodobno i kompetentno. Stoga, ako se kod vašeg ljubimca pojave opisani simptomi, treba se odmah obratiti veterinaru!

Obični antiparazitski lijekovi ovdje neće pomoći, čak se nisu pokazali efikasnima ni preparati sa sadržajem Fenbendazola (Panacur, Zentel). Za liječenje giardijaze potreban je antibiotik.

Najučinkovitiji se za liječenje giardijaze kod mačaka pokazao antibiotik Metronidazol, koji se uzima od 7 do 10 dana. Međutim, metronidazol može imati kao nuspojavu pad imuniteta i metalni okus u ustima, zbog čega mačka može odbijati hranu. U takvim slučajevima preporučuje se hranjenje na silu specijalnim paštetama. Što više mačka bude uzimala tekućine i hrane, to brže će bolest proći.

Nakon završetka terapije potrebno je napraviti test kako bi se potvrdilo da je liječenje bilo učinkovito.

Giardija kod mačaka je otpornija na terapiju nego, na primjer, kod pasa. Stoga je ponekad potrebno nekoliko ciklusa liječenja ili kombinacije lijekova.

Preporuke

Prilikom liječenja životinje važno je u potpunosti se pridržavati tijeka i režima davanja propisanih preparata, inače neće biti zajamčena učinkovitost liječenja. Osim toga, kako bi se spriječila ponovna infekcija, preporuča se svaki dan dezinficirati i mijenjati mačji WC, te zdjelice za hranu i vodu, a prostor dezinficirati specijalnim sredstvima, npr. Genox-om. Vodu za mačku ne preporučuje se uzimati iz slavine, te za vrijeme liječenja treba spriječiti kontakt mačke sa drugim životinjama. Da bi smanjili vjerojatnost inficiranja ovim parazitom ne preporučuje se puštati mačku van nego samo u mrežom ograđenu terasu ili balkon.

Izosporoza

Uzročnici izosporoze su paraziti vrsta Isospora (Cystoisospora) Felis i Isospora Rivolta. To su dva najčešća kokcidijska parazita mačaka. izosporoza

Ovi paraziti su specifični po vrstama i mogu se razmnožavati samo u tijelu određenog domaćina (mačke), odnosno I.felis i I.rivolta ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude, već se prenose s mačke na mačku. Međutim izospore mačaka mogu koristiti kao transport i neke druge životinje (miševe, štakore, hrčke, krave, pse i sl.).

Izosporoza se u većini slučajeva razvija kod mačića mlađih od šest mjeseci, kao i kod starih i oslabljenih životinja. U odraslih zdravih životinja inficiranje izosporama najčešće ne dovodi do pojave kliničkih simptoma.

Često je ova bolest sekundarna i razvija se u pozadini nekih drugih patoloških procesa, što dovodi do značajnog smanjenja imuniteta. Odrasle mačke su otporne na izosporozu, ali mogu biti nosioci zaraze. U tom slučaju Isospora felis/I. rivolta postaje “uvjetno patogena” crijevna mikroflora, koja se može manifestirati samo u teškim poremećajima imuniteta (uključujući i one povezane sa starenjem tijela). Takvi nositelji igraju ulogu svojevrsnog rezervoara domaćina, budući da ciste izospore izlaze u vanjsko okruženje s izmetom životinje te inficiraju zdrave mačke.

Inficiranje mačića može se dogoditi prijenosom patogena od majke koja ima asimptomatski tijek izosporoze te od kontaminirane hrane ili vode. Također treba uzeti u obzir da je izosporoza sveprisutna bolest, a same ciste su vrlo stabilne u vanjskom okruženju, gdje na istom području mogu opstati mjesecima.

Izospore se unose u crijevnu sluznicu, odakle putem krvi i limfe mogu dospjeti u limfne čvorove, jetru i slezenu.

Simptomi:

Kod odraslih mačaka najčešće je bolest asimptomatska i ne zahtijeva nikakvo liječenje, a izospore postaju slučajan nalaz u dijagnozi.

Klinička slika izosporoze najčešće se javlja kod mačića između četiri tjedna i četiri mjeseca starosti te za njih je posebno opasna, jer može dovesti do brze dehidracije i uginuća.

Izvor infekcije obično je njihova majka. Kod mačića i životinja sa oslabljenim imunitetom bolest se može manifestirati simptomima sličnim infekciji s bilo kojom drugom vrstom protozojskih parazita (giardija, toksoplazmoza) :

  • proljev;
  • povraćanje;
  • gubitak apetita;
  • gubitak težine;
  • izmet s krvlju ili sluzi;
  • dehidracija

U slučaju obolijevanja odraslih životinja vlasnici se žale na lošu dlaku bez sjaja, neformiranu stolicu i mršavost njihovih ljubimca. povračanje kod mačaka

Svi navedeni simptomi nisu specifični, a mogu biti znakovi širokog spektra različitih patologija, stoga za postavljanje dijagnoze treba kontaktirati veterinara, a laboratorijske pretrage svakako će biti potrebne. Liječenje će se uvelike razlikovati ovisno o temeljnom uzroku.

Kriptosporidioza

Kriptosporidiozu kod mačaka uzrokuju protozojski paraziti iz klase kokcidija Cryptosporidium Parvum i Cryptosporidium Muris.  Cryptosporidium je široko rasprostranjen zbog milijuna cista koje bolesna životinja ispušta u vanjski okoliš s izmetom.

Cryptosporidium Parvum je lokaliziran u tankom crijevu i respiratornom traktu, gdje se razvija u epitelnim stanicama, kod životinja sa značajno smanjenim imunitetom i širi se na cijeli probavni trakt. Cryptosporidium Muris je lokaliziran na sluznici želuca i gotovo je jedini parazit koji živi u želucu mačaka.

Zdrave odrasle životinje obično imaju blage ili nikakve simptome kriptosporidioze. Ali za mačiće, oslabljene životinje, životinje s virusom imunodeficijencije ili leukemijom, ova bolest može biti iznimno opasna (kod potonjih često postaje kronična). Osim toga, ova infekcija može signalizirati o pogrešnoj prehrani ili o prisutnosti drugih bolesti/parazita. Cryptosporidium Parvum

U mnogim slučajevima kod oboljelih odraslih životinja s normalnim imunitetom uopće se ne razvijaju klinički simptome, međutim ne treba računati da bolest nikako ne utječe na mačji organizam. Prvo, povremeno kod takvih životinja mogu se zabilježiti slučajevi iznenadnog, epizodnog proljeva. Drugo, kokcidije, bez liječenja mogu ostati u tijelu domaćina gotovo cijeli život. U ovom slučaju, životinja će ostati nositeljem, svakodnevno oslobađajući ciste parazita u vanjsko okruženje.

Kod mačića klinička slika je sljedeća:

  • Proljev, čije je intenzitet varira od blagog epizodnog proljeva do slučajeva kada izmet doslovno “curi” iz bolesne mačke;
  • Anoreksija, gubitak teka. Općenito, u naprednim i teškim slučajevima kriptosporidioze, bolje je uopće ne hraniti mačku, budući da se probava u ovom trenutku praktički ne događa, hrana koja je ušla u gastrointestinalni trakt postat će samo dodatni izvor intoksikacije. U takvim slučajevima mačka se hrani preko infuzija u veterinarskoj ambulanti;mačić smršavio
  • Gubitak težine i znakovi kritične dehidracije;
  • Curenje iz nosa;
  • Otežano disanje

 

Kako se prenosi kriptosporidioza?

Već gore spomenute ciste parazita dospijevaju u okolinu zajedno s mačjim izmetom. U tom trenutku još nisu virulentni, odnosno ne mogu izazvati infekciju, već moraju sazrijeti. Dozrijevanje se događa u vanjskom okruženju, na temperaturi od 20-25 stupnjeva Celzija. To traje otprilike od tri do četiri dana. Što je veća vlažnost okolnog zraka i tla, brže dolazi do sazrijevanja cista. Do infekcije dolazi kada životinja pojede hranu ili popije kontaminiranu vodu.

Kako se dijagnosticira kriptosporidioza kod mačaka?

U pravilu se za to koristi mikroskopski pregled izmeta. Za točnu i adekvatnu dijagnozu potrebno napraviti najmanje tri fekalna testa sa razmakom od jedan dan.

Liječenje

Liječenje kriptosporidioze kod mačića treba započeti što je prije moguće, međutim specifičan i učinkovit tretman za kriptosporidiozu još nije razvijen. Obično se mačkama propisuju sulfadimetoksin i trimetoprim, kao i lijekovi protiv proljeva i posebna prehrana. Uz to mačićima se intravenozno daju Ringerovu otopinu ili fiziološku otopinu potkožno. To omogućuje zaustavljanje simptoma intoksikacije i dehidracije.

Odrasle životinje, u pravilu, same se oporavljaju. Treba im biti osiguran mir i čista pitka voda u neograničenim količinama uz mogući tretman istim antibioticima ovisno od odluci veterinara.

Od kriptosporidioze mogu obolijevati gotovo svi sisavci. Ljudi mogu dobiti kriptosporidiozu od mačke, ali obično prolazi bez simptoma.

Toksoplazmoza

Toksoplazmoza kod mačaka je bolest uzrokovana intracelularnim parazitom Toxoplasma gondii, koji je rasprostranjen po cijelom svijetu. Toksoplazma inficira ne samo mačke, već i druge sisavce, kao i ptice.

Ulične mačke su glavna rizična kategorija. toksoplazmoza mačkeZa razliku od kućnih ljubimaca, koji se vrlo rijetko inficiraju ovim parazitom, ulične mačke dolaze u kontakt s glodavcima, pa je vjerojatnost zaraze među njima dosta velika. Ako slijedite pravila za držanje i hranjenje mačaka u kući ili mrežom zaštićenoj terasi, onda se mogući rizik od infekcije smanjuje na nulu.

Bez obzira na to da su mačke jedan od izvora infekcije toksoplazmom, smatrati da mačke predstavljaju opasnost za ljude je malo pretjerana.

Čak i kod inficiranih životinja dovoljno je da se posuda u kojoj maca obavlja nuždu jednom dnevno očisti i sterilizira parom ili vrućom vodom. Naime, parazit živi u oocisti u mačjem izmetu, no nije odmah zarazan. Treba proći oko tri dana da izmet bude u mačjem WC-u “na zraku” da bi se cista s parazitom aktivirala i postala zarazna za ljude. (ovo razdoblje može biti nešto kraće u vlažnim sredinama i pri visokim temperaturama).

Ljudi se najčešće inficiraju preko loše obrađenog mesa ili neopranog voća i povrća. Loša higijena ruku ili neoprani kuhinjski noževi mogući su čimbenik rizika za infekciju. Također ljudi se najčešće zaraze suhim mesom koje nije prošlo strogu veterinarsku kontrolu.

Načini inficiranja mačke toksoplazmozom

Mačka može se inficirati toksoplazmozom preko toksoplazmozom zaraženog glodavca, ptice koju je ulovila ili sirovog mesa koje sadrži unutarstanične parazite. Mačka se može zaraziti i preko tuđeg mačjeg izmeta, preko hrane ili vode kontaminirane izmetom bolesnih životinja i sl. Također je moguć prijenos infekciju tijekom trudnoće i okota, kao i tijekom dojenja.

Nakon inficiranja mačke toksoplazmoza se razmnožava u tankom crijevu, stvarajući oociste koje se izlučuju izmetom, ali postaju zarazne tek nakon otprilike tri dana. Stoga se pravodobnim čišćenjem mačjeg WC-a smanjuje rizik od infekcije. Nakon inficiranja mačka izlučuje zarazne ciste u periodu oko 2-3 tjedna, a zatim se ovaj proces zaustavlja.

Događa se da toksoplazma kod mačke ulazi u krvotok kroz crijevnu stijenku i napada hematopoetske organe. Tamo se množe i protokom krvi mogu se proširiti na cijelo tijelo, što može dovesti do oštećenja stanica unutarnjih organa. To se može dogoditi u slučaju da mačka već ima oštećena crijeva zbog kronične ili akutne infekcije.

Simptomi toksoplazmoze:

Toksoplazmoza kod mačaka uglavnom se javlja bez očitih simptoma. Odmah nakon inficiranja kod ljubimca se javlja curenje iz nosa, povraćanje i iscjedak iz očiju, dok nakon 1-2 dana svi simptomi nestaju. Bez obzira na imunološko stanje, bolest se može razviti i kod mačaka s jakim imunitetom.

Oslabljeni kućni ljubimci imaju sljedeće simptome:

  • povećanje tjelesne temperature;
  • gubitak teka;
  • opća slabost;
  • apatično stanje;
  • kašalj;
  • kihanje;
  • neurološki poremećaji (na primjer, zamagljen vid).

Važno! U posebno teškim situacijama, ljubimac može imati konvulzije.

Ako ste primijetili kod svog ljubimca neki od ovih simptoma, odmah obratiti se veterinaru.

Dijagnostika toksoplazmoze

Dijagnoza se postavlja na temelju dobre i sveobuhvatne anamneze, kliničkih znakova i laboratorijskih pretraga (PCR, određivanje titara IgM i IgG, otkrivanje trofozoita u citologiji).

Koprološka pretraga učinkovita je samo u prvih 7-21 dan od trenutka infekcije, kada se intracelularni paraziti izlučuju kroz crijeva.

Liječenje toksoplazmoze kod mačaka

Crijevni oblik toksoplazmoze obično je asimptomatski ili s blagim simptomima, stoga vlasnici često ne traže veterinarsku skrb i ne provode liječenje.

Slučajevi prijelaza toksoplazmoze na druge unutarnje organe kod mačaka su dosta rijetki, ali u tom slučaju se provodi složena terapija.

Liječenje toksoplazmoze kod mačaka može se provoditi samo pod nadzorom veterinara. Glavni cilj terapije je spriječiti razmnožavanje intracelularnih parazita.

Trajanje terapije varira od 2 do 4 tjedna, uzimajući u obzir intenzitet obolijevanja životinje i njezino opće stanje. Za liječenje toksoplazmoze kod mačaka koriste se antibiotici (uglavnom klindamicin).

Drugi cilj terapije je uklanjanje simptoma. Kako bi se spriječila dehidracija i opća intoksikacija, primjenjuju se intravenske injekcije fiziološkom otopinom i otopinom glukoze. Injekcije folne kiseline mogu spriječiti oštećenje koštane srži. infuzija mačke

Imunomodulatorni lijekovi primjenjuju se zbog jačanja imuniteta mačke, što osigurava njezinu otpornost na invazivne postupke. Za jačanje općeg stanja preporučuju se injekcije vitamina B i C (askorbinska kiselina).

Prognoza ovisi o dobi životinje, trajanju bolesti i prisutnosti popratnih patologija.

Prevencija toksoplazmoze kod mačaka

Nažalost, ne postoji specifično cjepivo protiv toksoplazmoze. Kako biste spriječili da se vaš ljubimac razboli, preporučujemo da se pridržavate jednostavnih preventivnih pravila:

  • čistite mačji WC svaki dan, najbolje 3 puta dnevno;
  • nemojte davati mački neprovjereno sirovo meso;
  • redovito čistite mačku od parazita;
  • pazite da ljubimac ne hvata glodavce i ptice;
  • poželjno korištenje samo flaširane vode za piće

Savjetujte se sa svojim veterinarom o tome koji će vitaminski i mineralni dodaci pomoći u jačanju imuniteta vaše mačke.

Trihomonijaza

Trihomonijaza je bolest koja uzrokuje kronični proljev debelog crijeva kod mačaka. Uzročnik trihomonijaze kod mačaka je protozojski parazit Tritrichomonas blagburni.

Prijenos patogena događa se gutanjem trofozoita (vegetativni oblik protozoa). Od trihomonijaze mogu oboljeti životinje bilo koje dobi, ali najčešće obolijevaju mačke uzrasta do 1 godine.

Nema dokaza da postoji pasminska predispozicija za ovu infekciju, međutim neki stručnjaci ukazuju na prevlast ove bolesti kod bengalskih, abesinskih i perzijskih pasmina mačaka te kod sphynxa. Trihomonijaza

Najčešće se ova bolest javlja u kombinaciji s giardijazom ili kokcidiozom, uzrokujući koinfekciju i poteškoće u liječenju i dijagnostici, budući da nakon toga što se otkrije giardija ili druga uobičajena protozoa, veterinari često ne istražuju dalje, s obzirom na utvrđivanje uzroka proljeva, a simptomi ovih bolesti su vrlo slični. Uz to samo mali broj laboratorija može raditi pretrage na trihomonijazu kod mačaka. Stoga je često uzrok navodno “vrlo otporne Giardije koja ne reagira na terapiju” upravo ne dijagnosticirana trihomonijaza. Također, brojni autori smatraju da je upravo prisutnost popratnih parazitoza razlog kliničke manifestacije proljeva. Važna razlikovna značajka Tritrichomonas blagburni je otpornost na metronidazol s kojim se provodi terapija od giardijaze.

Simptomi trihomonijaze:

  • kronični proljev;
  • neoblikovana stolica;
  • sluz i krv u stolici;
  • česta defekacija;
  • neki mačići razviju fekalnu inkontinenciju, oticanje i upalu analnog područja.

Karakteristična značajka trihomonijaze je ponavljajući proljev odmah nakon prestanka uzimanja antimikrobnih lijekova.

Dijagnostika:

  • Analiza svježeg izmeta. Međutim, uzorci dobiveni iz formirane stolice rijetko su pozitivni, čak i u prisutnosti parazita.
  • Mikroskopija rektalnog ispiranja. Ova metoda se smatra boljom i pouzdanijom. Prilikom ispiranja u rektum se ubrizgava oko 10 ml fiziološke otopine, a zatim se aspirira. Treba uzeti u obzir da je vjerojatnost otkrivanja trihomonijaze u uzorcima značajno smanjena tijekom antimikrobne terapije, stoga se antimikrobna sredstva moraju isključiti prije prikupljanja uzoraka.
  • PCR dijagnostika

Liječenje trihomonijaze

Uobičajena antiprotozoalna terapija koja se temelji na lijekovima kao što su metronidazol i drugi neki antibiotici često nije učinkovita.

Najučinkovitija poznata terapija za mačke s dijagnozom trihomonijaze je lijek Ronidazole. Međutim taj lijek je prvotno namijenjen za liječenje trihomonijaze u uzgoju peradi i u EU nije registriran za primjenu kod mačaka. Uz to postoji problem zbog njegovog neurotoksičnog učinka, stoga ne mogu sve mačke završiti cijelu terapiju zbog nuspojava kao što su drhtanje, slinjenje, grčenje. Ako je vlasnik mačke na svoju odgovornost i započeo liječenje sa ovim preparatom, u takvim slučajevima terapija se svakako odmah prekida jer postaje opasna. (*portal Moja Mačka svakako ne preporučuje liječenje životinja neregistriranim lijekovima).

Amebijaza

Amebijaza je bolest koju uzrokuje jednostanični parazit Entamoeba histolytica.

Amebijaza
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Amebijaza je češće dijagnosticira kod ljudi ali moguća je kod pasa i mačaka, rjeđe kod drugih sisavaca. Jako često čovjek, kao domaćin ovog jednostaničnog parazita, služi kao izvor infekcije za domaće životinje. Mačke se mogu zaraziti uspavanim parazitskim cistama putem hrane ili vode kontaminirane fekalijama. Kod mačaka koje ne izlaze u vanjsku šetnju je dosta rijetka pojava.

Entamoeba histolytica kod mačaka živi unutar debelog crijeva i jetre. Ponekad mogu parazitirati u mozgu i plućima. Česta su pojava nedostatak apetita i iscrpljenost. U nekim slučajevima ne izaziva vidljive simptome. U drugim slučajevima može prodrijeti u crijevnu sluznicu i uzrokovati upale, ozljede i krvarenje. U kratkom vremenu kod mačke se može razviti teški proljev. Bolest može biti fatalna za mačku, prijeći u kronični stadij ili iznenada prestati. Kod dugotrajnog tijeka bolesti mačka gubi na težini i može imati otežanu defekaciju ili proljev. Neki od ovih simptoma mogu biti trajni ili se periodično ponavljati.

Preporučeno liječenje: metronidazol, antiseptici protiv crijevnih infekcija, lijekovi protiv proljeva, antibiotici tetraciklinske skupine.

 

Pratite nas i lajkajte 🙂
fb-share-icon